Godine 2017. posjetio me u Gradskoj knjižnici gospodin Nenad Strižak, uvaženi član Hrvatskog pčelarskog saveza i član uredništva časopisa „Hrvatska pčela“. Zanimao ga je jedan podatak, koji sam naveo u bilješci uz digitalizirani primjerak knjige „Hisna knisicza“ – naveo sam da je Hižna knjižica, priručnik iz vođenja seoskog gospodarstva, tiskana u Zagrebu četiri puta: 1743., 1756., 1783. i 1797. Na temelju primjerka izdanja iz 1797., koji čuva Gradska knjižica u Zagrebu u Zbirci rijetkih knjiga i rukopisa, objavile su Knjižnice grada Zagreba e-izdanje Hižne knjižice, u sklopu projekta Digitalizirana zagrebačka baština.
Hižna knjižica zanimala je gospodina Strižaka jer je ta knjiga prva hrvatska knjiga u kojoj postoji poglavlje posvećeno pčelarstvu.
![Hižna knjižica o pčelarstvu](https://digitalnezbirke.kgz.hr/rdfcgtv/main/r/op/71u/rop71u47bvv8.jpg)
Dok nije pročitao bilješku u katalogu Knjižnica grada Zagreba, bio je uvjeren da je prvo izdanje objavljeno 1756. godine.
![Naslovna stranica Hižne knjižice](https://digitalnezbirke.kgz.hr/rdfcgtv/main/8/mp/29u/8mp29u79ek5r.jpg)
Pitao me, odakle mi podatak da je Hižna knjižica prvi put tiskana 1743.? Odgovorio sam, da je taj podatak objavila gospođa Tatjana Puškadija Ribkin u časopisu „Kaj“ 1991., i da je autorica u članku utvrdila, da se primjerak izdanja iz 1743. nalazi u Knjižnici Dijecezanskog muzeja u Zagrebu. Gospodin Strižak bio je sretan što je, zahvaljujući Gradskoj knjižnici i projektu digitalizacije knjiga, saznao za godinu tiskanja prvoga izdanja Hižne knjižice. Naime, očito je bilo da se početak stručnoga pčelarenja u Hrvatskoj pomiče u 1743. godinu te da 2018. hrvatski pčelari mogu slaviti 275. godišnjicu stručnoga pčelarenja u Hrvatskoj. Gospodin Strižak je ubrzo u časopisu „Hrvatska pčela“ objavio članak o tome kako je ustanovio da je 1743. godina početka stručnog pčelarenja u Hrvatskoj te u članku navodi projekt Digitalizirane zagrebačke baštine Gradske knjižnice, a meni se posebno zahvaljuje. U znak zahvalnosti pčelar mi je donosio, u nekoliko navrata, flašice meda.
Gospodin Strižak je htio pogledati u Knjižnici Dijecezanskog muzeja primjerak Hižne knjižice iz 1743. Zamolio me da saznam može li doći u Knjižnicu Dijecezanskog muzeja na Kaptolu. Tada je o toj knjižnici brinuo dr. sc. Stjepan Razum, upravitelj Nadbiskupskog arhiva. Bilo mi je drago jer sam vlč. Razuma osobno poznavao. On je ustanovio da se knjiga nalazi u katalogu knjižnice, otišao je u knjižnicu potražiti Hižnu knjižicu, a odgovor koji sam dobio bio je onaj, koji tražitelja knjige može samo naljutiti, a u knjižničara budi tjeskobu: „Knjiga nije na mjestu“. Dakako da je gospodin Strižak bio razočaran, a ja sam bio i ljut i razočaran.
O Hižnoj knjižici kao najstarijem priručniku za pčelare u Hrvatskoj mr. sc. Nenasd Strižak objavio je 2018. knjigu „Pčelarstvo u Hižnoj knjižici – važnost za kulturnu baštinu : 275 godina od prvog izdanja Hižne knjižice tiskane u Zagrebu 1743. godine“. Primjerak knjige, u kojoj također spominje Gradsku knjižnicu i mene osobno, darovao je gospodin Strižak Gradskoj knjižnici. Tako je projekt digitalicije zagrebačke baštine Gradske knjižnice otkrio hrvatskim pčelarima da je 1743. godina početka stručnoga pčelarenja u Hrvatskoj, a meni je taj projekt donio nekoliko flašica izvrsnoga meda.
*Željko Vegh, prof. hrvatskog jezika i književnosti, knjižničarski savjetnik, dugogodišnji voditelj Zbirke rijetkih knjiga i rukopisa Gradske knjižnice KGZ-a, u mirovini od 2020.