Digitalizacija razglednica različitih europskih gradova u okviru projekta Digitalizirana zagrebačka baština u prvi mah djeluje gotovo kontradiktorno. Čemu slagati mali europski mozaik gradova na mjestu koje je namijenjeno slaganju prije svega zagrebačkog, a samim time i hrvatskog mozaika? No, razglednice su adresirane na Ivanu Brlić-Mažuranić i to je svakako dovoljan razlog za njihovu digitalizaciju. Slao ih je Ivan Brlić s maturalnog putovanja po alpskim predjelima Francuske i Švicarske tijekom ljeta 1912. godine, svojoj majci Ivani na adrese u Zagrbu i Brodu na Savi (Slavonski Brod). Razglednice su dio fonda Zagrabiensie i digitalizirane su 2022. godine.

Premda slika govori tisuću riječi, ove živopisne slike gradova i mjesta s početka prošlog stoljeća, pretapaju se i gotovo gube u riječima na poleđinama razglednica. Iz tih riječi, pisanih na francuskom i hrvatskom, izranja jedna davna mladost i radost života, obiteljska toplina i nježnost.

I posve tipične brige s putovanja – u malo vremena obići sva važna i zanimljiva mjesta, muzeje, prirodne znamenitosti… i pomno rasporediti džeparac, što je gotovo nemoguće.

Jedan kratki „povratak u budućnost“ otkriva postojani interes maturanata za alpske predjele. Pripremajući izložbu o Antunu Šoljanu, tadašnja voditeljica Zagrabiensie Dubravka Petek pronašla je podatak da je Šoljanovo maturalno putovanje bilo ono isto koje je Ivan Brlić proputovao gotovo četrdeset godina ranije.

Danas maturanti rijetko biraju alpske predjele za svoje putovanje, ne šalju razglednice roditeljima, fotografije koje s putovanja objavljuju na društvenim mrežama možda neće opstati stotinjak godina, ali radost života, putno uzbuđenje, vesela užurbanost i problemi s džeparcem isti su kao oni Ivana Brlića i Antuna Šoljana iz prošlog stoljeća.

*Vikica Semenski, prof. filozofije i komparativne književnosti, knjižničarska savjetnica, koordinatorica projekta Digitalizirana zagrebačka bašina