Prvi nacionalni biografski leksikon umjetnika na južnoslavenskom prostoru. Premda je ovo djelo u pet svezaka ostalo nedovršeno (obuhvatio je umjetnike od slova A do S), ipak se može smatrati da je Kukuljević njime utemeljio hrvatsku povijest umjetnosti kao znanstvenu disciplinu. Abecednim redoslijedom popisao je različite umjetnike, uglavnom likovne - graditelje, kipare, slikare, crtače, grafičare, rezbare, ali i ljevače crkvenih zvona („zvonoljevare“), pa i knjigotiskare. Predgovor „Slovniku“ svojevrsni je programatski tekst u kojem Kukuljević ukazuje na potrebu popisivanja slavenskih umjetnika, proučavanja njihovih životopisa i umjetničkoga rada, ali izlaže i probleme s kojima se susreo pristupivši ovom opsežnom i ambicioznom projektu, a to je prije svega nedostatak literaure i izvora. Opisuje kako je u svrhu svojega istraživanja prikupio knjige za vlastitu knjižnicu, pročavanje izvora u stranim knjižnicama i po arhivima te naglašava važnost bilježenja referenci i izrade bibliografije koja treba pratiti ozbiljno djelo.
Litografske portrete pojedinih umjetnika izradio je Anastas Jovanović (1817.-1899.), srpski litograf i fotograf.
Među čitavim mnoštvom danas uglavnom nepoznatih umjetnika, Kukuljević je ipak više pozornosti i prostora posvetio Andriji Meduliću i sitnoslikaru Juliju Kloviću.