Digitalne zbirke Knjižnica grada Zagreba

Vinko Šafar, hrvatski publicist i političar, objavio je 1913. god. Album slika hrvatskih gradova. Knjiga je objavljena o vlastitom trošku, a uz 35 stranica uvodnog teksta donosi 143 fotografije. Ovdje su izabrane samo fotografije Zagreba i tekst kojim su popraćene. Kako autor navodi u Predgovoru, "Klišeji su (Zagreb...) izradjeni u domaćoj cinkografiji Dioničke tiskare u Zagrebu...".

Kratka objašnjenja pojedinih slika Zagreba navedena su u poglavlju Sadašnjost grada Zagreba. Budući da uz slike katedrale (3 i 4) Šafar posebno spominje velika oštećenja nastala u potresu 1880., upućujemo i na detaljne prikaze potresa dostupne u Izvješću o zagrebačkom potresu 9. studenoga 1880. Josipa Torbara i Das Erdbeben von Agram im Jahre 1880. Maxa Hantkena von Prudnika.

Šafarov opis Zagreba navodimo u cijelosti.

"Slike od 1—27. Grad Zagreb je postao vrlo moderan. Slike, što pokazuju razne predjele Zagreba, mogu čitatelju tek do nekle prikazati znamenitosti i vrijednost grada, dok bi se o samom napredku dalo mnogo više napisati.

Glavno i svakidanje tržište je Jelačićev trg i trg grofa L. Pejačevića. Šetališta su Zrinjski, Akademički i Franje Josipa tre, koji se protežu do drž. kolodvora. Glavna trgovina nalazi se u glavnoj i prvoj Zagrebačkoj ulici, koja se zove Ilica i oko Jelačićevog trga.

Tvornice se nalaze većim dijelom na periferiji grada. Zagreb se dijeli u dva dijela, u gornji i doljnji grad. U dolnjem gradu je cijela trgovina, promet i znamenitosti, dok u gor. gradu imademo gradsku crkvu sv. Marka, sve zemaljske urede, banske dvore, zborno zapovjedničtvo 13. zbora, gimnaziju, plemićki konvikt i gr. vijećnicu. Ulice su na gor. gradu iste što su bile prije 200 godina, a kuće su još od starih vremena. Gornji grad nemože se širiti radi premalog prostora, inače su sve ulice čiste, provedena kanalizacija, vodovod i plinska rasvjeta.

Dolnji se grad znatno širi prema rijeki Savi, a sve su glavne ulice najmodernije asvaltirane, provedena kanalizacija, te električna i plinska rasvjeta. Od državnog do južnog kolodvora, Ilicom do Maksimira, Jelačićev trg, Mirogoj, juri električni tramvaj, isto tako i do Save, što pruža veliku blagodat, koli za domaće građane, toli za strani svijet. Napredku grada imade se mnogo pripisati valjanoj upravi gradskoj, gradskim zastupnicima, a u prvom redu arhitektu i gradonačelniku Holjcu, koji veliki trud ulaže za moderni napredak grada. Na Kaptolu se nalazi stolna crkva sv. Stjepana, (kako pokazuje slika br. 3.), koja je građena u 13. vijeku, te je bila više puta oštećena od vatre, a jednom i od španjolske vojske, koja je god. 1525. 2 mjeseca obsjedala biskupski grad i crkvu. U 17. vijeku crkva bude popravljena izvana, dok se je kasnije znatno poljepšala iz nutra. 9. studenoga 1880. bila je crkva od potresa strašno oštećena, a poslije potresa dobila je sve vanjske popravke i dva veličanstvena zvonika. Slika br. 4. pokazuje crkvu iz nutra sa velikim žrtvenikom.

Slika br. 5. prikazuje spomenik, koji je podignut g. 1869. u sredini Jelačićevog trga, banu Josipu Jelačiću, po tome se i zove "Jelačićev trg“. Ban Jelačić rodio se 16. listopada 1801. u Petrovaradinu, gdje mu je otac Franjo služio kao podmaršal. Jelačić je svršio vojničku akademiju u Beču, te je već u četrdesetoj godini služio u vojsci, kao pukovnik. Burne godine 1848. požele Hrvati, da im Jelačić bude banom. Želja Hrvata se doskora ispuni, 23. ožujka 1848. kad je bio Jelačić imenovan tajnim savjetnikom Njeg. Velič. te upraviteljem cijele vojne krajine. 7. travnja 1848. imenovan je Jelačić podmaršalom, te je već 19. travnja preuzco u Zagrebu bansku vlast, a 25. travnja je već ukinuo kmetstvo.

Magjarima je bio Jelačić nepočudan, te su ga kod kralja intrigirali i zato je već 11. svibnja imenovan podmaršal Ivan bar. Hraborsky kr. povjerenikom za Hrvatsku, Slavoniju i vojnu krajinu, a 10. lipnja 1848. bio je Jelačić lišen banskoga dostojanstva i vojničke časti. Cijeli narodni sabor, koji se je sastao 5. lipnja, pristao je uz Jelačića.

Jelačić, kao diktator za rat s Magjarima sabrao je vojsku od 40.000 kod Varaždina, pa je time i sam bečki dvor uvjerio o svojoj nevinosti, već da je krivo magjarsko ministarstvo. Zato kralj 4. rujna vrati Jelačiću bansko dostojanstvo i vojničke časti.

Jelačić je godinu dana ratovao sa Magjarima, te branio Auslriju i bečki dvor. 24. travnja 1849. pođe Jelačić u Osijek, da obrani Slavoniju, te je pomoću Ruskoga cara Nikole I. sa svili strana potukao Magjare.

God. 1851. 31. prosinca preuzme bečko ministarstvo čitavu vlast u svoje ruke, proti ćemu je bio Jelačić preslab, jedino mu je još uspjelo, da je g. 1858. zagrebačku biskupiju podigao na nadbiskupiju i time je učinio Hrvatsku u crkvenom pogledu neodvisnu od Ugarske, jer je do onda spadala naša crkvena vlast pod nadbiskupiju ugarsku u Kaloči.

Jelačić umre 20. svibnja 1859. te je 20. svibnja pokopan u Novim Dvorima, na svom vlastitom imanju. Jelačić je dobio grofofski naslov god. 1854. prigodom kraljeva vjenčanja, a taj su naslov nasljedovala i njegova brača: Anton i Gjuro. Spomenik je izliven iz bakra, te svraća na sebe veliku pozornost, osobito stranoga i putničkoga svijeta.

Velike su zgrade u Zagrebu dosta u velikom broju, od kojih se mogu spomenuti: Hipotekarna banka, I. hrv. štedionica, kr. pošta, (koja se nalazi u Jurišićevoj ul.) »Elsa Fluid dom“, prometna uprava kr. drž. željeznica, kreditna banka i t. d. Od javnih su zgrada: Sveučilište Franje Josipa 1, dolnjo gradske gimnazije, obrtna škola i druge. Zagreb imade do 10 svratišta u kojih može stanovati oko 3000 osoba. Svako svratište imade i svoju reštauraciju. Jedno od solidnih svratišta u sredini grada sa domaćom i finom kuhinjom je svratište k ,Jagnjetu“, kamo se svraća na tisuće putnika godimice. Zagreb sa svojim restauracijama i finim gostionama može bolje nego ikoji drugi grad podvoriti strance. Jedna od elasovitih restauracija je Budjejovička u prolazu 1. hrv. štedionice. Hrvatsko kazalište ubraja se među prva kazališta na slavenskom jugu.

Grad Zagreb je vrlo živahan i zabavan, najviše se govori kajkavštinom, pa i u inteligentnim krugovima, narod je mirne i blage ćudi, pa je prema tome i sam grad za stranca vrlo pogodan. Kao šetališta i izletišta služi zagrebćanima liepi »Botanički vrt“, Tuškanac, gdje se dižu ljetnikovci poput Opatije i Maksimir, koji je vlastništvo zagreb. nadbiskupa, a uredio ga je iz šume pokojni biskup Makso Vrhovac. Razna strana društva, korporacije i razne ličnosti, koji su do sada posjećivali Zagreb, rado su se po više dana zadržali u Zagrebu, radi njegove ljepote i čistoće, kao i gostoljubivosti zagrebćana."

Slika 1. Zagreb: panorama