Antun Jandera bio je porijeklom Čeh iz Přibrama, mjesta udaljenog oko 60 km jugozapadno od Praga. Nije poznato kada je došao u Zagreb. Prije dolaska u Zagreb bio je pomoćnikom u većem broju tiskara, a 1766. je upravitelj Zerauschegove tiskare.

Krajem 60-ih godina zagrebački kanonik Adam Baltazar Krčelić radio je na objavljivanju dvaju svojih kapitalnih djela, Historiarum cathedralis ecclesiae Zagrabiensis... i De regnis Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae... te mu je stoga bio potreban dobar tiskar, a Jandera se već pokazao kao vrstan majstor zanata. Vjerojatno se Jandera i ranije htio osamostaliti, ali nije imao za to potreban novac. Ohrabren Krčelićevom namjerom, traži i u svibnju 1768. dobiva od Kaptola kredit u iznosu od 2000 f. za osnivanje nove tiskare te prelazi iz Kraljevinske kuće u Novu Ves, Jamstvo za kredit je bila sama tiskara jer Jandera nije imao nikakve nepokretne imovine. Kreditom i svojim novcem (500 f.) Jandera je osposobio novu tiskaru, kojoj je kasnije pridodao još i inventar Zerauschegove tiskare, procijenjene na 1200 f.

Knjigu Historiarum cathedralis ecclesiae Zagrabiensis... počeli su tiskati sredinom 1768. u Zerauschegovoj tiskari u Kraljevinskoj kući pa je i Zerauscheg naveden kao sutiskar. Preselivši se na Novu Ves, na područje kaptolske jurisdikcije, Jandera se potpuno osamostalio vjerojatno krajem 1768. pa je nastavio tiskanje pod svojim imenom.

Sudeći po kalendaru Calendarium Zagrabiense Jandera se već krajem 1769. preselio iz Nove Vesi u civilnu kaptolsku općinu, bliže kulturnom i trgovačkom središtu Zagreba, u bivšu Premužićevu kuću. Godine 1770. Jandera tiska nekoliko djela Baltazara Matakovića, kanonika čazmanskog, koji je u to doba bio župnik crkve sv. Marije.

Iako je Jandera je bio vrlo kvalitetan i sposoban majstor tiskar, nedostajalo mu je snalažljivosti i trgovačkog duha, kao i sposobnosti za dobru organizaciju rada tiskare te mnogi autori radije davali svoja djela na tiskanje većim tiskarama u Grazu, Beču ili Trnavi. Naime, u Janderinoj tiskari radilo je četiri do pet radnika, dok je u većim tiskarama, primjerice u Beču, radilo i do 15 radnika. Osim toga, posao korektora su obavljali sami tiskari ili njihovi pomoćnici, koji većim i složenijim djelima nisu bili dorasli pa su tiskana djela obilovala greškama, ili je korekturu morao obavljati sam autor, koji je stoga morao biti prisutan tijekom procesa tiskanja jer se tiskarski slog morao odmah nakon otiskivanja rastaviti, kako bi se slova mogla upotrijebiti za sastavljanje idućeg sloga.

Nakon Janderine smrti 19. kolovoza 1772. njegova udovica Julijana pokušava nastaviti s radom u tiskari uz pomoć Josipa Karla Kotschea, bivšega Janderina pomoćnika. Međutim, kako Jandera nije uspijevao Kaptolu vraćati kredit za osnivanje tiskare, bečki tiskar Trattner dobija dozvolu od Hrvatskog kraljevinskog vijeća da preuzme zagrebačku tiskaru i preseli je u Varaždin, a uz to jamči isplatu Janderinog duga Kaptolu i drugim povjeriteljima.