P. R. Vitezoviću (Senj, 7. I.1652. - Beč, 20. I. 1713.) pomogao je da postane zagrebački tiskar zagrebački biskup Aleksandar Ignacije Mikulić (biskup od 1688. do 1694.), s kojim je Vitezović prijateljevao. Značajno je za hrvatsku kulturu da je upravo Vitezović nagovorio biskupa Mikulića da otkupi Valvasarovu zbirku za knjižnicu Zagrebačke biskupije.

Nakon osposobljavanja Kraljevinske tiskare za rad, P. R. Vitezović 1695. započinje bogatu tiskarsku djelatnost. Tiska veći broj svojih djela, od kojih je najpoznatije Kronika, aliti szpomen vszega szvieta vikov, pisana na hrvatskom jeziku (1696.). Djelo je objavljeno, uz nadopune, još dva puta, 1744. i 1762. Godine 1700. Vitezović je tiskao svoju knjigu Croatia rediviva, koja je 1997. objavljena u prijevodu s latinskog jezika, s komentarima, čak u dva izdanja: jedno su izdanje objavili nakladnici Golden marketing i Narodne novine (prijevod Zlatko Pleše, uvodna studija Josip Bratulić), a drugo nakladnici Latina et Graeca i Hrvatski institut za povijest (prevela i priredila Zrinka Blažević). Croatia rediviva je djelo pisano u domoljubnom duhu, kojim je Vitezović želio među Hrvatima utvrđivati nacionalni ponos, a ostale narode u Austrijskoj carevini upoznati sa značajem Hrvatske. I knjigu Stemmatographiae Illyricanae (1701.), prvu tiskanu hrvatsku knjigu iz grboslovlja, tiskao je Vitezović u svojoj zagrebačkoj tiskari.

Osim vlastitih djela, Vitezović je tiskao i knjige drugih autora. Treba spomenuti vrijedne knjige zagrebačkog kanonika Mihalja Šimunića Fenix pokore pod krelyutmi miloszerdnoga pelikana pochivajucha i Szlusbu Marialzku (1697.) te knjigu Pala Esterhazyja Szobottni kinch Blasene Devicze Marie (1696.)

Vitezović je za svoj rad od Hrvatskoga sabora primao redovitu godišnju plaću u iznosu od 200 ugarskih forinti. Kako nije mogao tim novcem podmiriti sve troškove svoje tiskare, Vitezović je naplaćivao tiskarske usluge od svojih naručilaca. Međutim, Vitezović nije tiskao samo knjige koje su bile naručene za tiskanje, nego je tiskao i knjige za potrebe promidžbe svojih ideja. Osim toga, ponekad nije naplaćivao tiskarske usluge svojim prijateljima. To je uzrokovalo financijski loše poslovanje tiskare kojom je upravljao Vitezović. Takvom lošem poslovanju nije pomoglo ni tiskanje kalendara - pred svaku Novu godinu Vitezović je tiskao kalendar za iduću godinu, a kalendari su se u starom Zagrebu uvijek dobro prodavali. Sačuvan je primjerak kalendara za 1705. godinu (čuva se u NSK), a naslov mu je: Miszecznik hervacki goszpodi, goszpodarom i vsakem verszti lyudem obojega sztrana i szpola, za vsako vreme, priliku i shellu kruto hasnovit i potriban.

U požaru koji je poharao Zagreb 1706. stradala je i Vitezovićeva kuća, a tiskara je oštećena. Danas je teško procijeniti koji je bio stvarni stupanj štete i je li to bio jedini razlog što je Vitezović bio prisiljen prekinuti rad na tiskanju knjiga. Naime upravo u to vrijeme on je bio u velikim materijalnim teškoćama, a bio je i u sukobu s nizom osoba na vlasti. Uz obrazloženje da je tiskara stradala u požaru pa ne može nastaviti s radom, podžupan Zagrebačke županije je 1709. preuzeo tiskaru i privremeno je smjestio u biskupskom dvoru. Temeljni razlog za to nije bila briga za tiskaru, nego namjera da se Vitezovića ukloni iz Zagreba.