O projektu
Digitalizirana zagrebačka baština
Uvod
Pavao Ritter Vitezović
Jacob Vjenceslav Heywel
Ivan Bartolomej Pallas
Ivan Krstitelj Weitz i isusovačka tiskara
Antun Reiner
Kajetan Franjo Härl
Josip Ivan Schotter
Franjo Zerauscheg
Antun Jandera
Johann Thomas Trattner i Josip Karlo Kotsche
Biskupska tiskara
Karta tiskara
Vremeplov
 

 

Ivan Krstitelj Weitz i isusovačka tiskara


Nakon Pallasove smrti, najkasnije od 1729. pa sve do svoje smrti u ožujku 1751. Kraljevinsku tiskaru vodi Ivan Krstitelj Weitz (? - Zagreb, 14. III. 1751.), svakako jedan od najuspješnijih i najboljih zagrebačkih tiskara 18. stoljeća. Knjige koje je tiskao odlikuju se mnogobrojnim, ukusno odabranim i složenim ukrasnim vinjetama.

Do sada nisu nađeni podaci o porijeklu Ivana Krstitelja Weitza, ali su mu svakom slučaju bile dobro poznate prilike u austrijskim zemljama budući da u svojim molbama Saboru za pripomoć spominje prilike u Koruškoj, Kranjskoj i "austrijskim nasljednim zemljama".

Posao mu je u Zagrebu dosta dobro krenuo, tako da već 1729. tiska Rituale Zagrabiense, a 1730. lekcionar Szveti evangeliumi. Knjige su imale dobru prođu i potvrdile ga kao vrsnoga tiskara.

Godine 1731. obraća se Saboru tiskanom i vrlo lijepo ukrašenom molbom za godišnju pripomoć kakvu je primao i njegov prethodnik Pallas, a koja mu je potrebna i radi obnove tiskare stradale u požaru 1706. Rješavanje molbe odgođeno je do prve slijedeće sjednice Sabora. U međuvremenu je u poznatom požaru u Zagrebu 1731. ponovno oštećena i tiskara pa se Weitz 1733. opet obraća Saboru s molbom za pripomoć oko obnavljanja tiskare i dobivanja godišnje plaće.

Sredinom 1737. nazire se i postupno razvija sukob između pavlinskog i isusovačkog reda u svezi s tiskanjem poznatih rječnika Gazophylacium pavlina Ivana Belostenca i Lexicon Latinum Andrije Jambrešića.

Tijek i razvoj sukoba između isusovaca i pavlina uvelike je utjecao na život i rad tiskara Weitza. Weitzu je svakako bilo važno da dobije tako veliki posao, tiskanje jednoga a možda i oba rječnika. Međutim, Weitz kao državni službenik nije bio u mogućnosti utjecati na suparništvo između pavlina i isusovaca. Spor je riješen tako što je Weitz uz potrebna odobrenja tiskao "pavlinski" Belostenčev rječnik (1740.), a isusovcima je 13. studenoga 1738. odobreno osnivanje vlastite tiskare uz obrazloženje da je državni tiskar zauzet tiskanjem "pavlinskog" rječnika, pa ne može za sada tiskati i "isusovački". Weitz se žalio Saboru kako mu isusovci otimlju kruh iz ruku jer da on nema nikakvih drugih prihoda osim svojega obrta. Stoga je, nakon što su dovršili tiskanje Jambrešićevog rječnika i nakon što su otisnuli još nekoliko drugih knjiga, pretežno djela Jurja Muliha, isusovcima preporučeno, da svoju tiskaru prepuste Weitzu uz "pravednu naknadu", što su oni i učinili krajem 1742. godine. Weitz je i dalje u svojoj, odnosno Zemaljskoj tiskari tiskao brojna djela za isusovce.

Novcem, vjerojatno primljenim za tiskanje Belostenčeva rječnika, Weitz je sa svojom drugom suprugom izgradio kuću za tiskaru i svoju obitelj u današnjoj Opatičkoj ulici, međutim ju je zbog dugova morao prodati.

Godine 1746. Weitz se ponovno obraća Saboru s molbom za pripomoć, budući da se zadužio prilikom obnavljanja tiskare oštećene u požarima. Uz to mora plaćati i godišnju stanarinu za smještaj tiskare. Ovaj put staleži su Weitzu izašli u susret dopuštajući mu da se s tiskarom i obitelji preseli u Kraljevinsku kuću, gdje će ujedno obavljati i poslove čuvara. Nastojat će se da se prilikom proširenja prostorija namijenjenih za zatvor povećaju i prostorije za državnu tiskaru.

Weitz je tiskao više od stotinu raznih djela, većina kojih je bila lijepo ukrašena brojnim vinjetama i inicijalima koje prijašnji tiskari nisu upotrebljavali. Tiskao je i kalendare u kojima je oglašavao i prodaju knjiga u tiskari, a ne samo preko knjižara - knjigoveža.

Impresionira broj knjiga koje je Weitz tiskao. Međutim, ako se ta količina raspodijeli na 22 godine, koliko je aktivno radio u Zagrebu, vidi se da godišnja proizvodnost nije bila bila dovoljna ili je jedva bila dovoljna da se samo od tiskarstva osigura iole pristojan život tiskaru i njegovoj obitelji.

Udovica Ivana Weitza vodila je tiskaru od 1751. do 1753.

Veći broj djela koja je tiskao Ivan Krstitelj Weitz posjeduje zagrebačka Gradska knjižnica, u Zbirci rijetkih knjiga i rukopisa.

Objavljena su dva pretiska Gazophylaciuma (1972. pretisak su objavile nakladničke kuće Liber i Mladost, a 1998. nakladnička kuća Stari grad), te jedan pretisak Lexicona (1992. pretisak je objavio Zavod za hrvatski jezik Hrvatskog filološkog društva).

 

©Knjižnice grada Zagreba

 

=