Tiskar Jacob Vjenceslav Heywel došao je u Zagreb krajem 1710. a najkasnije početkom 1711. iz Koruške, gdje je prethodno rasprodao cjelokupnu svoju imovinu. Krajem 1712. obraća se Saboru s molbom da mu se isplati dogovorena plaća od 50 forinti godišnje za protekle dvije godine. Pitanje plaće tiskaru ponovo se pokreće 1716., ali je tek 1720. zaključeno da mu se isplati zaostatak od 60 forinti, dok će se preostalih 90 forinti isplatiti "kasnije". Usporedbe radi može se reći da je približno u to vrijeme plaća ljubljanskog tiskara bila 200 guldena pa prema tome plaća od 50 forinti godišnje, koja je Heywelu obećana, i nije bila tako velika, pogotovo zato jer ju nije primao redovito.

Nema pouzdanih podataka gdje se u Heywelovo vrijeme nalazila tiskara. Na temelju nekih pokazatelja može se pretpostaviti da je tiskara koju je vodio Heywel jedno vrijeme bila smještena u današnjoj Habdelićevoj ulici, u blizini knjižare Ivana Andrije Hartlebena, s kojim je u svakom slučaju tiskar Heywel tijesno surađivao. Pretpostavlja se da je bila u franjevačkom samostanu, ali za takvu pretpostavku nema stvarne potvrde. Ipak, vjerojatno je bar neko vrijeme bila smještena u kapucinskom samostanu, budući da je Heywel 1715. tiskao I. svezak propovijedi znamenitog zagrebačkog kapucina Matije Markovića Hrana duhovna ovchicz kerschanszkeh. Propovijedi, pisane hrvatskim kajkavskim književnim jezikom, kapucin Marković, poznat i pod redovničkim imenom Štefan Zagrebec, objavio je u pet svezaka, na 3000 stranica, a posljednji svezak tiskan je 1734. u Zagrebu u tiskari Ivana Weitza. Heywel očito nije bio baš uredan, niti se brinuo o estetskoj strani knjiga koje je tiskao jer se kapucin Matija Marković požalio tadašnjem zagrebačkom biskupu Mirku Esterházyiju da je prvi svezak njegovih propovijedi tiskan vrlo neuredno, a da se ni tiskar ni knjigoveža - knjižar baš ne zalažu oko prodaje pa tako trpi veliku štetu. Zbog toga je sljedeći, II. svezak dao tiskati i uvezati u Celovcu, gdje mu je tiskar Kleinmayer obećao da će knjiga biti tiskana u roku od 4 mjeseca. Taj je podatak zanimljiv stoga jer pokazuje koliko je vremena bilo potrebno za tiskanje knjige poznatog opsega (672 stranice).

Heywel je vodio tiskaru nešto više od deset godina, a do sada je nađeno 13 što većih što manjih djela koja je Heywel tiskao. Među njima, osim navedene knjige Matije Markovića, treba spomenuti knjigu Veteris & novae geographiae compendiosa congeries Jakova Pejačevića, prvi hrvatski udžbenik iz geografije, kao i djelo Philomelu iliti Szlavichek vu puschine Svete Gertrude i Hortulus Marianus Francoisa de La Croixa.

Jacob Vjenceslav Heywel umro je vjerojatno sredinom 1722. budući da je na Kraljevinskoj konferenciji 26. listopada 1722. zaključeno da se novom tiskaru, koji je došao na mjesto umrlog prethodnika, izda tiskarski pribor.