Knjigoveža i knjižar Franjo Zerauscheg (? - Zagreb, 20. IV. 1797.) poznatiji je kao tiskar, iako je tiskarstvo bilo tek kratka epizoda tijekom njegova dugogodišnjeg života i rada u Zagrebu. Ništa se ne zna o njegovom porijeklu. Može se pretpostaviti da je bio Slovenac, iako se sam smatrao "Nijemcem" (germanicus). Vlastoručno je pisao i potpisvao se isključivo njemački, goticom.

Među građane Slobodnog i kraljevskog grada Zagreba primljen je 5. veljače 1755. Od kraja 1755. bio je član ceha knjigoveža u Beču, a od 1767. i u Grazu. Umro je u Zagrebu 20. travnja 1797. u dobi od oko 96 godina.

Zerauscheg 12. prosinca 1763. kupuje zagrebačku tiskaru od Josipa Schottera za 1200 forinti plativši u gotovini 500 forinti, tj. samo manji dio ugovorenog iznosa. Radi na obnovi tiskare te nabavlja slova, u prvom redu gotička tj. njemačka slova te potrebna latinička slova. Zerauscheg je bio prosječan tiskar u svakom pogledu. Uglavnom je tiskao kalendare, školske udžbenike i molitvenike, dakle djela koja su se sigurno mogla prodati. Značajnije knjige koje je Zerauscheg tiskao su Pet kamenov preche Davidove Jurja Reša, tiskana 1764., te bistrički molitvenik Kinch oszebuini Szlavnoga Orszaga Horvatczkoga, tiskan 1765.

Kod njega u tiskari najkasnije od početka 1766. radi kao pomoćnik Antun Jandera, kojemu je kasnije predao tiskaru. Godine 1766. Jandera tiska knjige pod svojim imenom, s dodatkom "...Litteris Francisci Zerausceg", da bi kasnije izostavio i tu napomenu.

Prekretnica je nastala početkom 1768. kada je Zerauschegov povjerilac, klobučar Andrija Besse, zatraži od Zerauschega uzajmljeni novac. Budući da ga Zerauscheg nije imao, na knjizi Zerczalo Marianszko kipa Jeruzalemszkoga vu Krapine pod Bratovschinum sz. Skapulara podignyenoga, tiskanoj početkom 1768., piše: "stampano pri Andrasu Besse purgaru klobucharu, per Anton Jandera factorem" (pretisak je 1996. objavilo Narodno sveučilište u Krapini)