Gospodarske su izložbe ili tzv. „svjetske izložbe“
u devetnaestom stoljeću vrlo popularne. Ti su društveni
događaji od iznimnoga značenja za neki narod i grad
kao prigoda za okupljanje građana i prikaz sveukupnog
stupnja razvitka nekog naroda. Na njima se predstavljaju
najnovija gospodarska dostignuća i tehnički izumi, ali
i proizvodi primijenjene umjetnosti, pa i izvorna umjetnička
djela. Još od 18. stoljeća, kad je 1798. godine u Parizu
organizirana prva izložba takve vrste, pa tijekom cijelog
devetnaestog stoljeća, održavaju se redovito velike
svjetske izložbe u značajnim europskim gradovima (prije
svega Parizu i Londonu, a 1873. godine konačno se pridružuje
i Beč). Gradovi koji organiziraju i ugošćuju takve izložbe
potvrđuju time svoj status metropola te ujedno postaju
meta prvih turističkih pohoda znatiželjnika koji dolaze
iz najrazličitijih krajeva kako bi razgledali tehnološke
i umjetničke domete koji postaju mjerodavnim uzorima
na svjetskoj razini. Zagrebački gospodarstvenici, trgovci
i istaknuti društveni djelatnici, okupljeni oko Trgovačko-obrtničke
komore godinama sustavno prate tu vrstu događanja
u Europi i razmišljaju o pripremanju gospodarske izložbe
u Zagrebu.
Za Hrvate je osobito značajna bila Svjetska izložba
u Beču (1873.), tršćanska izložba 1882. godine te Milenijska
izložba kraljevine Ugarske održana u Budimpešti 1896.
godine, za koju je bio osmišljen i izgrađen zagrebački
Umjetnički paviljon.
·
Prva izložba dalmatinsko-hrvatsko-slavonska 1864.
Organizirali su je zagrebački gospodarstvenici okupljeni
oko Trgovačko-obrtničke
komore, a obuhvatila je cijelo gospodarsko
i kulturno stanje ondašnjeg Zagreba i cijele "trojedne
kraljevine“. Predstavila je gospodarske i obrtne proizvode
- plodine, industriju, mali i kućni obrt, te voluminuzne
strojeve (među kojima valja istaknuti lokomobil, parni
stroj "na osam konjskih silah“ koji je bio smješten
u samom središtu trga ispred glavne izložbene zgrade,
a mogao je služiti za poljodjelske radove, ali i kao
pogonski stroj u industriji). U daščarama i dvorištu
bile su smještene životinje. Međutim, u širokom rasponu
eksponata, bile su zastupljene i umjetnine kao i raritetne
knjige i rukopisi iz privatne zbirke Ivana Kukuljevića
Sakcinskog. Izložbu su podupirali ban Šokčević i nadbiskup
Juraj Haulik, a održana je na prostoru pred zgradom
tadašnje Opće zemaljske bolnice u kojoj je 1864. godine
privremeno bila smještena Realna gimnazija (kasnije
Tvornica duhana, a od 1882. središnja zgrada zagrebačkog
Sveučilišta). Popraćena je obuhvatnim katalogom
na hrvatskom, njemačkom i talijanskom jeziku kao i foto-albumom
Ludviga Švoisera Uspomena na Zagreb.
·
Gospodarsko-šumarska jubilarna izložba hrvatsko-slavonskoga
gospodarskoga družtva u Zagrebu godine 1891.
Zajedno s gospodarskom izložbom održanom 1864. godine,
preteča je Zagrebačkog zbora, te kasnije za grad toliko
značajnog Zagrebačkog velesajma. Organiziralo ju je
Hrvatsko-slavonsko gospodarsko društvo proslavljajući
ujedno na taj način pedesetu obljetnicu svojega postojanja
i djelovanja. Ban Dragutin Khuen-Héderváry svečano ju
je otvorio 15. kolovoza, a 15. listopada zaključio ju
je Ljudevit pl. Vukotinović, predsjednik izvršnog izložbenog
odbora. Odražavala se na prostoru Sveučilišnog trga,
tj. ispred zgrade Hrvatskog pjevačkog društva "Kolo"
i "Hrvatskog Sokola" na južnoj strani i zgrade Sveučilišta
na sjevernoj. Okupila je izlagače i posjetitelje iz
svih hrvatskih krajeva. Popraćena je monografijom koju
je priredio Janko Ibler, te foto-albumima Hinka
Krapeka i Ivana
Standla, a pratio ju je i zagrebački tisak,
osobito časopis "Dom i sviet".
Nabrojimo neke od značajki kojima se ova gospodarska
izložba trajno upisala u povijest Zagreba i Hrvatske:
Kraljevine Hrvatska i Slavonija te grad Rijeka pripadale
su ugarskom dijelu Monarhije, a Dalmacija i Istra austrijskom.
Okupivši izlagače iz svih hrvatskih krajeva, uključujući
Dalmaciju, organizatori su implicitno izrazili političku
ideju o jedinstvu hrvatskih zemalja. U gospodarskom
smislu, Izložba je pružila poticaj za implementaciju
novih tehnoloških postignuća u gospodarstvu hrvatske
(uglavnom poljodjelske i seoske) provincije te manjih
gradova i utjecala na rastuću industrijalizaciju. Urbanističko
značenje pokazalo se u stavljanju naglaska na širenje
izgradnje prema zapadnom rubu Donjega grada. U počast
Izložbi predan je gradu Zagrebu konjski tramvaj.
Uz zgrade institucija i društava koje obrubljuju Sveučilišni
trg, podignuta su još 22 izložbena paviljona, te je
tako utrt put paviljonskoj izložbenoj arhitekturi. Trajniji
izložbeni objekti sačuvani su i nakon održavanja izložbe
(kao npr. paviljon vladinog Odjela za pravosuđe koji
je po zatvaranju izložbe darovan Botaničkom vrtu). Izložba
je bila opremljena i posebno izrađenim skulpturama.
Među njima se ističu Kip poljodjelstva (tzv. "Žetelica“)
i Kip
Hrvatske koje je izradio profesor Obrtne
škole Dragutin Morak. Ispred Kipa Hrvatske postavljeni
su grbovi Hrvatske, Slavonije, Dalmacije i grada Zagreba.
Za vrijeme održavanja izložbe na križanju Ilice i Mesničke
ulice postavljen je i spomenik
književniku Andriji Kačići Miošiću kipara
Ivana Rendića.
Istodobno kad i gospodarsko-šumarska izložba, održavala
se u Kraljevskoj zemaljskoj obrtnoj školi i Međunarodna
izložba umjetnina kao prateća manifestacija u organizaciji
Društva za umjetnost i umjetni obrt. Svoje radove izložili
su likovni umjetnici novog naraštaja koji će bitno obilježiti
hrvatsku umjetnost na kraju devetnaestog stoljeća: Nikola
Mašić, Menci Klement Crnčić, Oton Iveković, Celestin
Medović, Ferdo Quikuerez, Ivan Rendić, Dragutin Morak…
Svojim značenjem ova je manifestacija uvelike nadišla
okvir samog svog održavanja ostavivši trajni pečat za
budući razvitak i postojanje Zagreba, te je kao takvu
možemo smatrati važnim međašem u povijesti grada, ali
i cijele Hrvatske.
|
|