Društvo hrvatskih književnika na svojoj je 5. redovnoj
glavnoj skupštini održanoj 29. ožujka 1903. donijelo
važan prijedlog o osnivanju pučkih knjižnica po selima
i gradovima. Godine 1907. Družba Braće Hrvatskoga Zmaja
- Emilij Laszowski, Velimir Deželić i Stjepan Širola
- želeći spasiti Kamenita vrata, kojima je u okviru
tadašnjih urbanističkih planova i vizija prijetilo rušenje,
predlaže Gradskom poglavarstvu da se u kuli iznad tih
srednjovjekovnih gradskih vrata smjesti Gradska knjižnica,
kao prva javna knjižnica u gradu Zagrebu. Zamisao o
utemeljenju Gradske knjižnice već je otprije postojala,
poglavarstvo je 1905. i 1906. izdvojilo po 5000 kruna
za uređenje Gradske pučke knjižnice i gradskog muzeja,
ali je mogućnost odluke o rušenju Kamenitih vrata ubrzala
inicijativu Družbe. Gradsko poglavarstvo na čelu s gradonačelnikom
Milanom Amrušem prihvatilo je tu ideju i 10. travnja
1907. Kamenita vrata su predana Družbi na upotrebu.
Zaključkom Gradskog poglavarstva od 11. svibnja 1907.
osnovani su Knjižnica slobodnoga i kraljevskoga glavnoga
grada (danas je to Gradska knjižnica, središnja knjižnica
mreže Knjižnica grada Zagreba) i Muzej slobodnoga i
kraljevskog glavnoga grada Zagreba (danas Muzej grada
Zagreba) u čijem je sastavu bio i arhiv (danas Državni
arhiv u Zagrebu). Briga oko uređivanja arhiva i muzeja
bila je povjerena Emiliju Laszowskom, dok je brigu oko
osnivanja, organizacije i vođenja Knjižnice slobodnog
kraljevskog glavnog grada preuzeo Velimir Deželić, pristav
Kraljevske sveučilišne knjižnice u Zagrebu, koji je
sastavio i prva Pravila
knjižnice.
Knjižnica je dobila prostor na drugoj
etaži Kule nad Kamenitim vratima. Prvi je ravnatelj
Gradske knjižnice bio dr. Velimir Deželić, a mladi knjižničari-volonteri
Božidar Širola i maturant Velimir Deželić, sin ravnatelja
Velimira Deželića, odabirali su, popisivali i katalogizirali
prikupljene knjige. Od velikog broja rukopisa i knjiga
koje je predalo Gradsko poglavarstvo, ali i brojni građani
Zagreba, te od donacija samih članova Družbe, odabrano
je preko 10.000 knjiga. Uređena je i čitaonica za koju
su nabavljeni stolovi i stolice i drugi potreban namještaj.
7. prosinca 1907. godine u kuli iznad Kamenitih vrata
svečano je otvorena Gradska knjižnica zajedno s Muzejom
grada Zagreba i gradskim arhivom. Na svečanosti otvaranja
ravnatelj Velimir Deželić održao je predavanje
“O evoluciji modernih i slobodnih javnih knjižnica”,
a nakon toga je gradonačelnik Milan Amruš otvorio knjižnicu
završivši govor riječima: “Kao što su naši pređi podigli
ovu kulu za svoju obranu, tako ju je gradsko poglavarstvo
sada namijenilo napretku i prosvjeti te smjestilo u
nju Gradsku knjižnicu, arhiv i muzej. Ovakve korisne
institucije služiti će napretku i prosvjeti našeg naroda!
Proglašavam vesela srca ovu knjižnicu otvorenom.” O
tom, za grad značajnom događaju, izvješćuju i zapisnici
gradske skupštine.
Do studenoga 1908. godine kada ravnatelj
knjižnice postaje Emilij Laszowski, knjižnica je prikupila
oko 14.000 knjiga, a posjetilo ju je 45.000 posjetitelja.
U čitaonici knjižnice, koja je bila otvorena od 17 do
20 sati, od samoga su početka održavana poučna, stručna
i znanstvena predavanja, kao i glazbene priredbe.
Prostor u kuli nad Kamenitim vratima
ubrzo se pokazao premalenim za daljnji razvoj knjižnice,
pa je već 1908., kad se prema planovima Viktora Kovačića
počela planirati (nikad realizirana) regulacija Kaptola
i Dolca, Deželić predložio da se restaurira stara kuća
Jurja Plemića, kasnije vlasništvo grofova Patačić, i
da se u nju preseli Gradska knjižnica. Iako su pregovori
trajali do 1924. godine zamisao nije prihvaćena i 1925.
godine, kad je donesena odluka o izgradnji tržnice na
Dolcu, ta je palača srušena. Deželić i Laszowski pokušali
su 1930. godine, spašavajući od rušenja zgradu Zakladne
bolnice milosrdne braće na početku Ilice, u nju smjestiti
Gradsku knjižnicu. No ni taj pokušaj nije uspio, jer
je Gradsko poglavarstvo smatralo da u središtu grada
nije dopušteno smjestiti neprivrednu ustanovu.
Odlukom Gradskog vijeća od 20. studenoga 1935. godine
grad preuzima brigu o Gradskoj knjižnici kako bi je
reorganizirao i uredio te osigurao stručno osoblje i
sredstva za rad. Godine 1937. Gradska knjižnica dobiva
novi privremeni smještaj u prostorijama Novinarskog
doma, gdje ostaje do 1995. godine kad je preseljena
na sadašnju lokaciju u Starčevićev
dom.
Problem prostora zagrebačke Gradske knjižnice ni do
danas nije riješen.
|
|