Godine 1902., točno četrdeset godina nakon donošenja prve regulatorne osnove grada Zagreba, na mjestu maloga gradića, točnije na onim njegovim područjima na kojima su 1862. godine još bile livade, oranice, vinogradi i obrtičko-manufakturne radionice, nalazimo u potpunosti gotov moderni srednjoeuropski grad Zagreb, dovršenu, planski osmišljenu urbanu cjelinu, sa svim sadržajima nužnima za funkcioniranje grada kao i s kulturnim i obrazovnim institucijama ravnomjerno raspoređenima u palačama novih središnjih gradskih trgova.

Broj stanovnika grada Zagreba iznosio je 1880. godine 29.218, prema popisu pučanstva od 1. siječnja 1891. grad Zagreb ima 40.268 stanovnika, dok je taj broj prema popisu od 1900. godine porastao na preko 60.000 ljudi. Cjelokupan pregled razvitka Zagreba od godine 1892. do godine 1902. daje knjiga Slob. i kr. zem. glavni grad Zagreb. Procvat grada Zagreba okrunjen je i izgradnjom nove kazališne zgrade. Obnavljaju se mnogi sakralni spomenici i stare zgrade, a stav Zagrepčana o tim restauracijama često je podijeljen. U međuvremenu dovršena je i obnova zagrebačke katedrale.

Prvostolna crkva, izvorno građena u romaničkom stilu, teško postradala u razornom potresu koji je pogodio Zagreb 9. studenoga 1880. godine, zaodjenula se u neogotičko ruho i dobila novoizgrađene tornjeve koje je projektirao Herman Bollé. Fortifikacijski zid oko katedrale (tzv. Bakačeva kula) porušen je 1906. -1907. godine. Zagrebačka prvostolna crkva tom je obnovom dobila svoj današnji izgled koji dominira vedutom grada.

Godine 1887. započinje izgradnja Josipovca kao nove četvrti ljetnikovaca, po uzoru na engleske cottage četvrti. Te se vile ističu svojim arhitektonskim vrijednostima, a čitava četvrt predstavlja vrijedan doprinos osmišljenom oblikovanju gradske cjeline.

Zagreb dobiva i prvo gradsko groblje. Kao i u cijeloj kršćanskoj Europi, i u Zagrebu se groblja od srednjeg vijeka podižu oko župnih crkava. Međutim, 19. stoljeće i tu donosi bitne promjene. Godine 1872. počinju prvi ukopi na središnjem zagrebačkom groblju, Mirogoju. Gradsko poglavarstvo 1873. godine odlučuje da se od Ljudevita Gaja, koji je zapao u dugove, otkupi njegov posjed, idilični brežuljak Mirogoj, kako bi se na njemu izgradilo središnje zagrebačko groblje, koje je službeno otvoreno 1876. godine, a i danas zadivljuje svojom hortikulturnom uređenošću te arhitekturom arkada i crkve Krista Kralja Hermana Bolléa.

Izgradnjom Mirogoja, zatvaraju se pojedinačna groblja uz župne crkve, kao i groblja za pojedine vjeroispovijesti, jer dobivaju svoje mjesto na glavnom gradskom groblju. Arhitektonska i kiparska rješenja s djelima najuglednijih hrvatskih kipara unutar arkada i među grobnim poljima predstavljaju jedinstvenu spomeničku baštinu. Zbog sve većeg broja mrtvih i sve manjeg prostora na Mirogoju, 1952. godine Zagreb dobiva još jedno gradsko groblje, Miroševac, a 1985. Mirogoj je proširen Krematorijem i Gajem urni.