Kraj 19. i početak 20. stoljeća razdoblje je procvata
posebnog segmenta književnosti namijenjenog djeci i
mladima. Pri tome hrvatska dječja književnost znatno
kasni u odnosu na europske i svjetske tokove. Dok se
u svijetu prva djela namijenjena djeci javljaju u 17.
i 18 stoljeću u Hrvatskoj se to događa tek polovinom
19. stoljeća. Prva djela su početnice, čitanke, katekizmi,
basne, bajke i moralističke priče, prije svega literatura
poučnog karaktera. Česte su preradbe djela s njemačkoga
govornog područja (Christoph Schmid i Franz Hoffman),
ponešto s francuskog (Jules Verne), te danskog (Hans
Ch. Andersen) i češkog (Božena Nemcova). Prvi domaći
pisci su učitelji-književnici. Među značajnijim imenima
početnog razdoblja hrvatske dječje književnosti ističu
se Ljudevit Varjačić, August Harambašić, Josip Milaković,
Krunoslav Kuten, Milka
Pogačić i Marija Tomšić-Im. To je razdoblje
obilježeno i pojavom prvih časopisa među kojima se ističu
Bosiljak, Smilje i Bršljan.
Poznati zagrebački učitelj, član Hrvatskog pedagoško
književnog zbora i tajnik ondašnjeg društva "Dobrotvor"
Franjo
Bartuš pokrenuo je 1895. godine dječji časopis
Mali dobrotvor, koji s desetim godištem prestaje
biti mjesečnik, te od 1905. do 1912. izlazi povremeno
kao zbirke pjesama, priča i pouke.
Početkom 20. stoljeća, u okviru općeg pokreta za demokratizaciju
umjetnosti, razvija se hrvatsko nakladništvo te raste
i broj nakladnika koji uspješno posluju s dječjim knjigama.
St. Kugli, najznačajniji ondašnji nakladnik hrvatske
dječje knjige objavljuje bogato ilustrirani višejezični
hrvatsko-njemačko-francuski slikovni rječnik za djecu
Mala zorna obuka
(Zagreb, 1903.), koji funkcionira ne samo kao rječnik
nego i kao slikovnica, još uvijek rijetka u to doba.
Ta nam knjiga pokazuje Zagreb kao moderan europski grad
u kome se vodi briga o izobrazbi djece i njihovom poznavanju
stranih jezika.
Hrvatska dječja književnost u pravom smislu počinje
djelom Ivane
Brlić-Mažuranić (1874.- 1938.), autorice
koja je stvorila djela visoke umjetničke vrijednosti
po kojima je postala i ostala hrvatskim književnim klasikom.
Ona svoja djela objavljuje upravo u Zagrebu. Prvu knjigu
Valjani i nevaljani autorica je objavila u
svega stotinu primjeraka u vlastitoj nakladi. Najugledniji
tadašnji izdavač dječje knjige, Hrvatski pedagoško-književni
zbor, objavljuje njenu drugu knjigu Škola
i praznici (Zagreb, 1905.), a nakon
toga slijede autoričina remek djela Čudnovate
zgode šegrta Hlapića (1913.) te Priče
iz davnine (1916.). Već u prvim izdanjima može
se uočiti važnost koju u knjigama za djecu ima oprema
i ilustracija. Prva izdanja Brlićkinih knjiga krase
crteži i slike Naste
Rojc, Petra Orlića i Vladimira Kirina, a
suvremena izdanja ilustracije Josipa Vanište, Ferdinanda
Kulmera, Pike Vončine i Svjetlana Junakovića.
Knjige Ivane Brlić-Mažuranić remek-djela su hrvatske
dječje književnosti koja su doživjela brojna hrvatska
i strana izdanja. Kod mladih čitatelja iznimno su popularna
i danas te su poslužila kao izvrstan predložak za crtani
film i multimediju.
|
|