Zahvaljujući izgradnji željeznice, prometnom povezivanju,
prostornom i demografskom rastu, gospodarskom i urbanističkom
razvitku, poljepšavanju te sve većoj otvorenosti, Zagreb
postaje važnim urbanim središtem na određenom području,
a time i zanimljivim odredištem za brojne putnike, kako
hrvatske, tako i strane. Dvije velike gospodarske izložbe
(1864. i 1891. godine) predstavljaju neposredan povod
za dolazak u Zagreb prvih turista u modernom smislu,
pa tako 1891. godine, u prigodi Jubilarne gospodarsko-šumarske
izložbe, izlazi i prvi turistički vodič na hrvatskom
jeziku, Vodić kroz grad Zagreb, zagrebačku okolicu i
jubilarnu izložbu Dragutina Hirca i Ivana Marhule, a
1892. godine izlazi glasoviti turistički
vodič Adolfa Hudovskog. Za neke je pak Zagreb zanimljivo
mjesto na proputovanju sa zapada Europe prema istoku.
Negdašnja prenoćišta i svratišta počinju u preporodno
doba zamjenjivati hoteli: 1840. izgrađen je u Ilici
prvi pravi hotel - hotel "Pruckner", koji 1889. godine
mijenja ime u "Royal". Možda najpoznatiji zagrebački
hotel u devetnaestom stoljeću bio je "K caru austrijanskom",
smješten od 1867. godine u novoizgrađenoj zgradi u Ilici
2. Godine 1877. u njemu je zasvijetlila i prva zagrebačka
električna žarulja, u prigodi proslave tristote obljetnice
Julija Klovića. Godine 1905. otvoren je, a 1907. preuređen
hotel "Palace". Hotel "Esplanada",
kojim započinje novo, sjajno poglavlje u povijesti zagrebačkih
hotela izgrađen je 1925. godine.
Pojava prvih razglednica također je usko vezana s nastajanjem
turizma. Naime, razglednica nije namijenjena primarno
dopisivanju (iako je bilo i toga), nego prije svega
poruci i informaciji o tome kada je i gdje netko boravio.
Pojednostavljeno, putnici se žele pred prijateljima,
znancima, rođacima, suradnicima, malo pohvaliti gdje
su bili! Stoga razglednica prikazuje samo reprezentativne
prostore nekoga mjesta, često i primjetno uljepšane.
Te se najstarije zagrebačke razglednice tiskaju u Zagrebu,
Beču, Dresdenu i Berlinu, a ponekad u Budimpešti i Pragu.
U kontekstu kulturne povijesti grada Zagreba, razglednice
i turistički vodiči dokaz su njegova prerastanja u modernu
metropolu: kao fenomen zajedničke su cijelom europskom
prostoru (i šire) te potvrđuju pripadnost Zagreba europskom
kulturnom krugu, svjedoče o gradu kao destinaciji brojnih
putnika koji ovamo dolaze u prigodama gospodarskih izložaba,
znanstvenih simpozija, športskih sletova i brojnih drugih
društvenih događanja te o njegovoj otvorenosti.
Poseban društveni i kulturološki fenomen građanskoga
društva predstavljaju kavane.
Javno točenje kave javlja se u Zagrebu u 18. stoljeću,
a prve "kavane" bile su šatori na zapadnoj strani Harmice,
tj. sajmišnog prostora na današnjem Jelačićevu trgu.
Značajniju ulogu kavane dobivaju u doba Ilirskog pokreta,
a od sredine devetnaestog stoljeća, kad se uređuju po
uzoru na bečke, one zadobivaju respektabilnu ulogu postajući
kultnim mjestima društvenog života gdje se okupljaju
uglavnom obrazovaniji pripadnici srednjeg staleža. One
su neformalna i neinstitucionalna susretišta gdje se
razmjenjuju mišljenja - od onih o politici do intelektualnih
i estetičkih nazora i novih ideja u umjetnosti - i kao
takve odigrale su nezamjenjivu ulogu u zagrebačkom društvenom
i osobito kulturnom životu.
|
|