Sredinom devetnaestog stoljeća pripremna faza stvaranja
hrvatske metropole je dovršena. Povijesne, političke,
gospodarske i prometne okolnosti se mijenjaju, nastupa
razdoblje zahtjevnih i opsežnih reformi u cijeloj Austro-Ugarskoj
monarhiji, a gradu Zagrebu predstoji novi urbanistički
razvitak - širenje grada iz gornjogradskih i kaptolskih
brežuljaka prema prostranijem području današnjega Donjeg
grada, a u sklopu toga razvitka nastavak utemeljivanja
središnjih hrvatskih kulturnih i znanstvenih institucija,
te širenje onih koje su već postojale.
Početkom šezdesetih godina u južnom su dijelu Donjega
grada još uvijek prostrane poljoprivredne površine:
oranice, pašnjaci, vrtovi i vinogradi - to je prostor
poljoprivredne i predindustrijske proizvodnje koji djelomično
ima ladanjski karakter.
Već prisutne razvojne tendencije dobivaju zaokružen
izraz 1865. godine izradom Prve (generalne) regulatorne
osnove Zagreba. Jezgru novoga grada, koji je tada tek
na pomolu, predstavlja Novi
trg - Trg Nikole Šubića Zrinjskog, koji to
ime dobiva 1866. godine a nosi ga i danas. Tim korakom,
tj. uređenjem Trga Nikole Šubića Zrinjskog, započeo
je planski razvitak donjega grada. 1887. godine izrađena
je druga regulatorna osnova, nakon čega počinje sustavna
izgradnja trgova u nizu tzv. Zagrebačke zelene potkove.
Trg Nikole Šubića Zrinjskog prvi je, kreće li se od
sjevera, u nizu trgova tzv. Istočnog perivoja, tj. istočnog
kraka Zagrebačke zelene potkove. Slijedi ga Trg
Josipa Jurja Strossmayera (u početku Akademički
trg), dok je na samom jugu Tomislavov
trg s Glavnim
kolodvorom.
Starčevićev trg, koji se nalazi jugozapadno od Tomislavovog,
smješten je na razmeđu tzv Istočnog i Južnog perivoja,
odnosno južnog kraka perivojnog vijenca. Njime dominira
zgrada Starčevićevog doma pročeljem okrenuta prema jugu.
Južni perivoj nastavlja se Mihanovićevom ulicom s hotelom
Esplanada (1922./1925. god.), Središnjim uredom za osiguranje
radnika, Poslovnom upravom kraljevske ugarske državne
željeznice kao i drugim značajnim zgradama te Botaničkim
vrtom i Trgom
Marka Marulića sa zgradom Sveučilišne knjižnice.
Trgom Ivana, Antuna i Vladimira Mažuranića s Hrvatskim
domom odnosno zgradom Hrvatskog sokola i pjevačkog društva
Kolo te zapadnim krilom zgrade, namijenjenim pogonskoj
stanici kazališta, započinje Zapadni perivoj. Na Mažuranićevom
se trgu, osim drugih značajnih zgrada, nalazi i zgrada
Trgovačko-obrtničke komore
uz koju je bila i zgrada njezinog muzeja.
Zapadnu stranu Zagrebačke zelene potkove zatvara prema
Savskoj ulici Rooseweltov trg s tzv. Školskim
forumom (Kraljevskom realnom gimnazijom odnosno Donjogradskom
gimnazijom) te Trg maršala Tita čijim središtem
dominira zgrada Hrvatskog
narodnog kazališta, dok se sa sjeverne strane
ističe Hrvatski učiteljski dom, a s južne strane Obrtna
škola (danas Muzej za umjetnost i obrt) koja
je godine 1887/1892. izgrađena prema projektu arhitekta
Hermanna Bolléa. Negdašnja zgrada Obće bolnice Sestara
Milosrdnica, koja je 1875. godine prenamijenjena u zgradu
Kraljevskog sveučilišta Franje Josipa
I.,najstarija je od značajnih zgrada na tom
trgu.
Opisani niz zagrebačkih trgova, koji se prostire samim
središtem grada, zagrebačka povjesničarka umjetnosti
Snješka Knežević naziva "zelenom potkovom“, jer, promatrani
iz zračne perspektive, tvore oblik potkove. Taj središnji
prostor grada Zagreba planski je građen u sklopu urbanističkih
vizija zagrebačkog poglavarstva, a kasnije i ministra
bogoštovlja i nastave Ise Kršnjavija.
Trgove obilježuje gustoća svojstveno središnjih
urbanih sadržaja i visoka razina estetskog oblikovanja
ukupne sredine. Oni su višestruko reprezentativan prostor
Zagreba i snažno obilježje njegova urbanog identiteta.
Spomenik su epohe koja je stvorila moderni grad i spojila
povijesna naselja u jedinstven urbani organizam.
[…] Planiran,
pravilan ortogonalan tlocrt budućega Donjega grada uvjetuje
osebujan oblik slijeda jednakih trgova poput okvira;
njima su namijenjeni svi važni sadržaji središta i značaj
društvenog prostora.
Snješka
Knežević, Zagrebačka zelena potkova, Zagreb, 1996.
|